piše Marija Bilić-Prcić (marija.bilic.prcic@gmail.com)
Često ne možemo zamisliti kolika je uloga čitanja u ljudskom životu, a posebno u životu djeteta, učenika koji svoje znanje oblikuje tijekom obrazovanja pripremajući se za životne izazove.
Preduvjet za stjecanje novih znanja savladavanje je tehnike čitanja koja će omogućiti razumijevanje sadržaja, shvaćanje poruka, širenje vidika. Jer kako naučiti prirodu i društvo ako se dijete bori sa sricanjem riječi, kako razumjeti matematički zadatak ako ga ne zna lagano pročitati, kako ući u bit umjetničkoga djelo ako se tijekom čitanja mora boriti sa slovkanjem koje ga guši i odvraća od knjige?
Zanimanje za knjigu i čitanje, kao i druge vrijedne aktivnosti, proizlaze iz obitelji koja ih onda širi na narodne i školske knjižnice. Govori se o projektu U knjižnicu u pelenama, a podjednako je važno poticati roditelje da s najmlađom djecom što prije počnu dolaziti u lokalnu narodnu knjižnicu. Djeca koja dolaze iz obitelji u kojima roditelji nisu čitali naglas do obveznoga školovanja najvidljivija su u seoskim sredinama gdje često roditeljima nije dostupna knjižnica.
U mnogim se sredinama stoga osmišljavaju različiti načini približavanja knjige djetetu. Važno je da te aktivnosti budu nenametljive, spontane, u slobodnom prostoru i u slobodno vrijeme, da pobude djetetovu znatiželju da zaviri, pročista i usput nešto i pročita. Iako većina djece u školskim i narodnim knjižnicama ima slobodan pristup knjizi često ih strah sputava u istraživanju toga svijeta. Stoga je poželjno, posebno u područnim školama i u prvim razredima oblikovati čitateljske kutiće za koje treba minimalno namještaja, npr. mali okrugli stol, po mogućnosti s policama, udobne sjedalice (vreće, taburei), improvizirane kutije, tepih na koji se također može sjesti, police za slikovnice na zidu i dodatni ukrasi prema kreativnosti učitelja, knjižničara i djece, recimo ilustracije njima najpoznatijih bajki. Sve se to može izraditi i u suradnji s roditeljima. U takvom kutiću trebale bi se nalaziti donirane slikovnice, ali i knjige i slikovnice iz školske knjižnice te primjerci iz dječje priručne zbirke i nešto časopisa. Sva bi se građa periodički trebala izmjenjivati.
U OŠ Popovača koja uz matičnu ima još i pet područnih škola, organizirano se svaki mjesec odvozi lektira i druge knjige i slikovnice, namijenjene kutiću, u područne škole te svi imaju lektirnu knjigu na raspolaganju 25 dana prema rasporedu. Školska knjižničarka osmislila je čitateljske kutiće u svim područnim školama i učionicama 1. razreda matične škole, opremila ih, prema mogućnostima, prikladnim namještajem dopuštajući učiteljicama kreativnost i dodatke koji su te kutiće oplemenili. Pri tome su pomogli i vodite
lji terapijske radionice Neuropsihijatrijske bolnice Dr. Ivan Barbot iz Popovače.
Dobrotvornom akcijom ove školske godine prikupljeno je oko 150 slikovnica od kojih je dio podijeljen onim učenicima koji nisu nikada imali slikovnicu, a ostatkom obogatili Čitateljske kutiće područnih škola OŠ Popovača. Donacije i dalje pristižu, a uz to svaki mjesec učenici dobivaju i Smib. Kutić je svakodnevno prije nastave, za vrijeme odmora i poslije nastave, ispunjen djecom. Neki su počeli donositi slikovnice od kuće na nekoliko dana kako bi ih i drugi čitali. Uspjehu projekta pridonosi i suradnja s narodnom knjižnicom u Popovači.
Osim ovoga svakodnevnoga, u 3. razredima provodi se projekt Hrvatske mreže školskih knjižničara Čitamo mi, u obitelji svi, u 1. i 2. razredu Čitaj mi, lijepo i izražajno čitanje i pripovijedanje, u 7. i 8. Tulum slova i Pjesniče vraćam ti dug, te Natjecanje u čitanju naglas od 3. do 8. razreda.
Ovaj način postupno i nenametljivo pruža djeci poticaj na čitanje i tako s vremenom stvara i želju za čitanjem koje će se onda učvrstiti u višim razredima ponudom, uz lektirna djela, i drugih naslova primjerenih dobi učenika – čitatelja.
e-Bilten Hrvatskog čitateljskog društva 