Projekt Vrijeme za priču osmišljen je u lipnju 2013. godine, a s provedbom je započeo odmah u nastavnoj godini 2013./2014. u maloj, ruralnoj PŠ Siča. Završio je krajem nastavne godine 2016./2017. g.. Poticaj učiteljici bila je i netom pokrenuta Nacionalna kampanja Čitaj mi!, u travnju iste godine, a i sama spoznaja, prema GfK istraživanju knjiga u Hrvatskoj, kako smo nacija koja sve manje čita, kupuje knjige i uživa u tome, a ljubav prema pričama i čitanju treba širiti i poticati. Projekt je provođen kroz trorazrednu, dvorazrednu kombinaciju i čisti razredni odjel uz sudjelovanje učenika s poteškoćama i osobne asistentice Antonije Banović.
Započeo je vrlo sramežljivo jer se u prepunom Nastavnom planu i programu trebao pronaći prostor za takvu aktivnost i dan u mjesecu kada će se čitati priče i kada će i ostale aktivnosti tome biti podređene. Odluka je pala na prvu srijedu u mjesecu te da se toga dana stvori topla, motivirajuća atmosfera u kojoj će učiteljica naglas učenicima čitati priče domaćih i stranih autora. Vrlo brzo ispostavilo se da je ta „odabrana“ srijeda u mjesecu premalo pa se tražilo povoda i načina da priča postane poticaj za brojne školske aktivnosti, ali i nastavne sadržaje prirode i društva, sata razrednika, engleskog jezika itd.. Brojne priče bile su poticaj za ostvarene integrirane dane i terensku nastavu u ovoj područnoj školi.
Priče unose red u kaos suvremenog života , daruju nam predvidljivost umjesto neizvjesnosti, ritam i strukturu…. Priče ne trebaju samo djeca, trebaju ih i odrasli. (V. Velički)
Djeca posebno trebaju priče, a priče trebaju djecu. Posebno djeca današnjice, koja žive u rastrganome svijetu koji često ne razumiju, u njegovoj užurbanosti i nepredvidljivosti. (V. Velički) Continue reading →
Like this:
Like Loading...