Poziv za su-autore u ELINET-ovom godišnjem projektu 2020-2021

„Razvijanje vještina digitalne pismenosti: Primjeri dobre prakse u ranom obrazovanju”

Poziv je upućen svim članovima udruge ELINET i vanjskim stručnjacima za rad na godišnjoj ELINET temi 2020-2021: Unapređenje vještina digitalne pismenosti u najranijoj dobi djece i osnovnoškolskom obrazovanju. Dva su zadatka: izrada europskog okvira dobre prakse u unapređenju vještina digitalne pismenosti u najranijoj dobi i ranom obrazovanju te kratki sažetak, slično kao i ELINET-ova deklaracija o europskoj pismenosti. Oba rada trebala bi se temeljiti na istraživanju digitalne pismenosti djece predškolske i osnovnoškolske dobi. Rok za prijavu je 31.08.2020. Paralelno s ovim konceptualnim radom traže se primjeri dobre prakse koji će nakon pregleda, analize te odobrenja, biti objavljeni na web stranici. Rok za prijavu primjera dobre prakse je 31.10.2020.
Javno predstavljanje radova planira se tijekom 22. Europske konferencije o pismenosti u srpnju 2021. u Dublinu.

Kalendar HČD-a za kolovoz

Ana Sudarević pripremila je kalendar HČD-a za kolovoz.

Dopredsjednica HČD-a na TEDxKoprivnicaLibrary

Novi prostor, novi ljudi, novo okruženje, ali osjećaj je isti – prvi ovogodišnji TEDx Koprivnica Library preselio se iz prostora stručno-znanstvenog odjela Knjižnice i čitaonice Fran Galović u ENTER, znan i kao Inkubator kreativnih industrija, te iskoračio stepenicu više.

Sjajni govornici, kreativci i mislioci uvijek su bili dio TEDx konferencije u Koprivnici, a ništa drugačije nije bilo ni u ovom izdanju s pet govornika koji su svojim idejama potaknuli na razmišljanje.

Melita Pavlek kao domaća Koprivničanka otvorila je TEDx svojim govorom u kojemu je dala nekoliko savjeta uz koje svi možemo živjeti sretnije i jednostavnije. Za njih ju je, više i od dugogodišnjeg iskustva u odnosima s javnošću, novinarstvom i NLP tehnikama, inspirirala maltezerica Siri. Od ljubimaca bismo svi mogli nešto naučiti, tvrdi ona. Primjerice, kako živjeti u trenutku, kako slušati svim osjetilima i uočavati neverbalne znakove, kako biti znatiželjan i istraživati, kako naći svoj način odmaranja.

– Slušajte svoj ritam odmora i aktivnosti. Slušajte sebe, bez obzira na to što vani grmjelo i govorilo – poručila je Melita Pavlek.

Važnost roditeljskog čitanja djeci od samoga rođenja već je dobro poznato i dokazano u stručnim krugovima, no što kada roditelj to ne može jer je u – zatvoru? Kristina Čunović sudjelovala je u projektu u kojemu je spojila roditelje koji odrađuju kaznu u zatvorskom sustavu s njihovom djecom putem čitanja te s njime upoznala publiku na TEDx-u. Roditelj u zatvoru dobiva priču, čita je, snimka na CD-u dostavlja se djetetu na adresu zajedno sa slikovnicom ili knjigom, a ono potom može slušati svog oca ili majku kako ju čitaju. Jednostavna, a važna ideja koja je oduševila više od 600 obitelji u Hrvatskoj i poboljšala brojne obiteljske odnose, osnažila kontakte i inspirirala na nešto više.

Olimpijada čitanja 2020.

U Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ Koprivnica u tijeku je program za poticanje čitanja „Olimpijada čitanja 2020.“. Ove je godine izmijenjen koncept pa se tako mogu u čitanju natjecati svi učenici koji polaze niže razrede osnovne škole. Prošlih godina natjecali su se samo učenici trećih razreda i to ekipno, dok se sada natječu individualno. Prijavio se veliki broj učenika, preko 100 što je svakako iznad očekivanog.

Vesela lektira

Volim čitati zato što čitajući putujem, razmišljam, osjećam, smijem se…. i ponekad plačem. S knjigom ulaziš u novi svijet, naučiš doživiš, prepoznaš se, relaksiraš, opustiš… Mislim da je važno čitati jer je to specifično iskustvo koje se ne može iskusiti drugim medijima.

(Istraživanje tržišta knjiga u RH -2019.)

Ovako progovaraju vjerojatno ljubitelji knjiga i čitanja jer sam i sama takva, ali mlađima je to naporno, daleko i strano. Oni čitaju jer moraju, uglavnom bez zadovoljstva i već dugo im je to teret koji zahtijeva dodatno vrijeme, angažman, strpljenje i disciplinu. Opće je poznat pad volje i motivacije za čitanjem kod učenika i s tim problemom susrećem se godinama kao učiteljica, ali i kao roditelj. Sustavno se bavim tom problematikom već više od desetljeća te raznim načinima potičem učenike na ljubav prema čitanju, knjizi, pisanoj riječi. Neprestano je potrebno prilagođavati se novim generacijama koje dolaze jer u vremenu klika mišem i pojave informacije istoga trena teško se usredotočiti na tekst i doći do posljednjeg lista slikovnice, ili knjige. Nedostaje strpljenja koje je baš tim novim mališanima veliki izazov. O raznim poticajima čitanja kod učenika, projektima, suradnjama već sam pisala opširno u e-Biltenu Hrvatskog čitateljskog društva i u Vrijeme za priču, Školske novine* te govorila na Županijskim učiteljskim vijećima, ali i šire.

Moja motivacija je prisutna sa svakom novom družinom koju upoznam tijekom svog učiteljskog putovanja, a dodatno „otkriće“ za razne poticaje bila mi je i knjiga Kreativan pristup lektiri autorica Marine Gabelica i Dubravke Težak, koja je morala naći mjesto i na mojoj polici te istoimena FB grupa. Željela sam i ja, kako bi autorice rekle, „…vratiti sjaj našoj lektiri i zaljubiti mlade generacije u nju.“ Znala sam da mi je to još jedan novi, kreativni početak koji će ponovno iznjedriti neke dobre suradnje i koji ni ova epidemija neće zaustaviti, već možda samo malo usporiti.

Odavno ne robujem klasičnom dnevniku čitanja, šabloniziranim zadacima koje onda krene ispunjavati uža i šira obitelj, jednom satu na kojem svi predaju te dnevnike uz nekoliko pitanja, već je svaki sat drugačiji, a nastojim da ih i moji učenici iščekuju jer ne znaju što sam im još sve pripremila. I tako se lektira odulji na tri do četiri školska sata uz korelaciju i s drugim nastavnim predmetima.

I ovaj put nezaobilazna je suradnja s Bibliobusnom službom Gradske knjižnice Ivan Goran Kovačić iz Karlovca te knjižničarkom Osnovne škole Rečica. Spremni su izaći u susret, realizirati moje zamisli, predložiti nešto što bi se baš fantastično uklopilo u zamišljeno.

Kako i slabijim čitačima lektire mogu postati zanimljivije?

Odlučila sam svaku obrađenu lektiru ukratko prezentirati i učenicima i roditeljima na razrednoj mrežnoj stranici kako bi vidjeli što se radilo i koliko su se trudili.

Raznim alatima u koje sam sažela obrađeno djelo nastojala sam ih zainteresirati jer kad bi sebe vidjeli u nekom kratkom uratku bili su dodatno motivirani. Uvidjeli su da o pročitanom djelu možemo razgovarati na razne načine pa su s vremenom iskristalizirali koji im je način bio najdraži.

Kada smo čitali bajku Ružno pače Hansa Christiana Andersena sat je lektire osmišljen kroz suradnju s Bibliobusnom službom Gradske knjižnice Ivan Goran Kovačić, Karlovac u kojem je bila organizirana pripovjedaonica bajke uz pomoć slikopriče u kojoj su učenici aktivno sudjelovali uz knjižničarku Natašu. Na satu se uz kocku pričalicu slagao tijek događaja, upoznavalo se  likove i njihove osobine, opisivalo pačića, labuda i ostale likove, slagala se  slika (puzzle)  nekog dijela bajke i na kraju su učenici rješavali križaljku kao rezime odrađenog.