Ušli smo u 2021. godinu koju je Ministarstvo kulture i medija proglasilo Godinom čitanja. Veseli ta informacija, kao i ona da je istraživanje o čitanosti i kupovini knjiga u 2020. godini koje je provela agencija Kvaka, pokazalo da je čitanost u Hrvatskoj u proteklih godinu dana porasla za sedam posto (s 42% na 49%). Teško raste optimizam kad se iščita da se u godini dana u prosjeku pročitaju samo dvije knjige, a stagnira i sama kupovina knjiga. Ako je tako s odraslima, kako je tek s djecom? Većina onih koji rade u obrazovanju susreće se s problemom nečitanja pa je odgajanje čitatelja od malih nogu postalo pravi „izazov“. Tome svjedočim i kao učiteljica i kao roditelj pa svaka godina pred nama treba biti Godina čitanja.
Iz perspektive jedne učiteljice, čitanje je veliki užitak i razonoda koja iziskuje vrijeme, strpljenje, trud, pozornost, dakle sve ono čega današnjim učenicima sve više nedostaje zahvaljujući neizbježnoj digitalizaciji i „ekranizaciji“. Ne zaboravimo ulogu obitelji koja bi od malih nogu trebala poticati zadovoljstvo i ljubav prema slikovnicama, knjigama i pisanoj riječi.
Ljubav prema čitanju učitelj može prenijeti svojim učenicima kroz razne osmišljene projekte, suradnje, kreativne lektire, o čemu je autorica pisala u e-Biltenu Hrvatskog čitateljskog društva, Alfa portalu te Školskim novinama.
Osim osmišljavanja i rada na kreativnim lektirama, čitanje se među četvrtašima može promovirati i uz Dan čitanja naglas koji se obilježava početkom veljače. U razredu smo taj dan obilježili na način da je svaki učenik četvrtog razreda dobio pozivnicu za čajanku i zajedničko čitanje naglas. Dovoljno je bilo vremena pronaći omiljenu priču, pjesmu, slikovnicu čiji će omiljeni ulomak, ili stih, učenik naglas pročitati ostalima. Stvorena je ugodna atmosfera uz čaj u omiljenoj šalici, kekse, meke jastučiće… i sve to u skladu s propisanim epidemiološkim mjerama. I učiteljica je pronašla i donijela jednu od omiljenih priča te čekala red da ju naglas pročita. Bilo je zanimljivo slušati razloge zašto je odabir učenika bio baš takav. Neki su odabrali pjesme lokalne dječje autorice, neki su donijeli priču koju su sami pročitali kad su naučili sva slova pa je zaslužila počasno mjesto među omiljenima, neki su donijeli priču u stihovima koju već znaju napamet jer im je bila priča prije spavanja i ona koju se čitalo opet i opet… Neki su donijeli knjigu s posvetom prijatelja za rođendan, a neki priču u kojoj su prepoznali sebe. Iako su neke priče i prerasli, one su kod učenika ostavile dubok trag i sjaj u oku kad se o njima govorilo, kada ih se čitalo.
Dobrobiti čitanja nemjerljive su. Čitanje naglas razvija vještinu slušanja, obogaćuje rječnik, razvija maštu, omogućuje i upoznavanje s književnim jezikom koji se razlikuje od našeg svakodnevnog govora, ili onoga što se čuje na televiziji. Čitanje naglas utječe svakako na uspješan razvoj svakog od nas.
Kako bi rekao gospodin Lesmore, junak priče Fantastične leteće knjige g. Morrisa Lessmorea, da nije dovoljno izravnati zgužvane stranice i slijepiti one potrgane, da bi knjige živjele potrebno ih je čitati i da onda one žive u nama. Upravo zato nemojmo djeci i sebi uskratiti zadovoljstvo čitanja.
Pignar-Mijović, Maja (2017). Vrijeme za priču, Školske novine, (33), 26-27
Pignar-Mijović, Maja (2020). Kako lektiru učiniti zanimljivom – Čarobna lektira o čarobnoj šumi, Školske novine, (40/41), 15
Autorica: Maja Pignar-Mijović, dipl. uč.
Ustanova: OŠ „Braća Seljan“ Karlovac
e-Bilten Hrvatskog čitateljskog društva 