Razgovor s Julijom Donaldson

Grubzon je u proteklih 20 godina postao britanski brand. Ima i svoju web- stranicu isto kao što je imate i Vi. Koja joj je svrha, je li to nužnost danas da fiktivni likovi budu prisutni u medijima kao „stvarni“ ljudi? I koliko to po vama utječe na čitanje, promociju i u krajnjem slučaju prodaju?

Mislim da je glavna svrha web stranice osigurati prisutnost naših likova, odnosno branda na mjestu gdje sve može oživjeti, a to je Internet. Osim toga bez web- stranice ne biste mogli gledati mog supruga i mene kako pjevamo pjesmice temeljene na knjigama ni znati što pripremamo Axel i ja. Puno sam više angažirana na vlastitoj web- stranici – www.juliadonaldson.co.uk – koja ima i sjajnu poveznicu na adresu moje lokalne knjižare preko koje se mogu kupiti primjerci knjiga s potpisom.

Knjiga Mjesta ima na metli svima (Room on theBroom), prva je Vaša knjiga koja je putem prijevoda Krešimira Krnica, a u izdanju Ibis grafike, stigla u Hrvatsku i odmah stekla veliku popularnost. Sve ostale knjige nakon nje, čekaju se s velikim nestrpljenjem. Izrazito je popularan i Najotmjeniji div u gradu. Smeta li Vam popularnost Grubzona u odnosu na druge knjige i koliko je zapravo točno da Vas se prvo percipira kao autoricu Grubzona (Gruffalo) a tek onda ostalih Vaših knjiga za djecu?

U susretima s čitateljima doznajem da svi imaju uvijek jednu najdražu knjigu i to nipošto nije uvijek Grubzon. Ja na to gledam ovako: popularnost koju uživa Grubzon daje mi sjajnu odskočnu dasku na kojoj moje ostale knjige mogu poskakivati gore-dolje te tako uloviti pažnju čitatelja.

Zaljubljenik ste u pjesme za djecu. Vaš je umjetnički rad počeo s komponiranjem i pisanjem pjesama za djecu. Pišete u rimi. Koliko je to teško, a koliko nužno u približavanju djeci?

Imala sam dosta prilika vježbati slaganje rima jer sam prije pisanja knjiga za djecu, pisala tekstove pjesama. Dakle, ne, meni to nije teško – ili točnije, ja uživam u tom izazovu! Ne mislim da je rima nužna kako bi se djecu zainteresiralo, ali se pomoću dobre rime knjige lakše pamte pa se djeca i sama mogu upustiti u pričanje priča ili ponekad čak izrecitirati napamet cijelu knjigu.

Nastupali ste zajedno sa svojim suprugom na raznim uličnim festivalima. Oduvijek ste povezani s publikom u neposrednom kontaktu. Koliko je to važno za promociju knjige i čitanja?

Mislim da je ta veza jako važna, pogotovo kad takva događanja imaju financijsku potporu pa ulaznice nisu preskupe.

Svjedoci smo sve većih teškoća čitanja kod djece i odraslih u cijelom svijetu. Pritom ne mislim samo na primarnu pismenost. U predstavljanju svojih knjiga, koristite dramatizaciju u kojoj sudjelujete Vi i Vaš suprug na gitari te djeca iz publike. Ove godine na Sajmu dječje knjige u Bologni, na proslavi 20. Grubzonovog rođendana uprizorili ste Grubzona i Mjesta ima na metli svima zajedno sa svojim bliskim suradnicima. Koja je veza čitanja i glume i je li to formula za poticanje čitanja?

Mislim da je za neku djecu uprizorenje priče put do zanimanja za knjigu.

Kao učiteljica promicali ste čitanje naglas. Koje ste autore najviše čitali i što ste voljeli čitati dok ste sami bili u toj dobi? Koliko je po Vama važno djeci čitati od najranije dobi? I što mislite zašto sve više roditelja „nema vremena“ za čitanje djeci?

Kao dijete voljela sam čitati knjige o Williamu, Richmale Crompton (Richmal Crompton Lamburn (1890-1969) popularna je engleska spisateljica, najpoznatija po humorističkim kratkim pričama za djecu, osobito o dječaku Williamu).

To su priče o jedanaest godišnjem dječaku koji ima super ideje, ali uvijek završi u problemima. Voljela sam i romane EdithNesbit čije se priče bave vrlo stvarnom djecom, ali s elementima čarolije. Knjiga Baletne cipele, NoelSreatfeild je još jedna od mojih najdražih iz djetinjstva, jer ulazi u nevjerojatne detalje života triju sestara: Pauline, Petrove i Poppy.  Voljela sam i Zamah zavjesa, Pamele Brown (The Swish of the Curtain, roman engleske spisateljice Pamele Brown. Doživio je mnoga izdanja i prilagođen je za TV i radio).  Mišljenja sam da je jako važno da roditelji čitaju svojoj djeci – čak i kada su djeca starija i mogu i sama čitati. Čitanje potiče maštu i otvara um, pomaže nam razumjeti  sebe i svoje okruženje te upoznati različita mjesta i ljude.

Svojedobno ste imali turneju po knjižnicama Ujedinjenog kraljevstva. Koja je po Vama danas uloga knjižnica i knjižničara u promicanju pismenosti te povezivanju autora i publike?

Mislim da je Philip Pullman bio taj koji je rekao kako su knjižnice Zavod za javno zdravstvo naših umova i ja se s tim slažem. One su mjesto gdje djeca mogu otkrivati svoje najdraže autore te postati cijeloživotni čitatelji. Knjižnice nude ogroman izbor knjiga koje se mogu besplatno posuditi. Toga nigdje nema. Zatvaraju se mnoge knjižare pa su knjižnice često jedina mjesta, osim škola, gdje djeca mogu naći knjige u tiskanom obliku. Kažu da djeca mogu do digitalnih primjeraka knjiga doći na Internetu i to je dobro, no ja baš ne vidim da mnogo djece Internet koristi za pretraživanje dostupnosti e-knjiga. U knjižnici im je ipak puno lakše, jer su okruženi knjigama koje mogu uzeti u ruke i detaljno ih pregledati. Što se tiče dramaturgijskih i glazbenih aktivnosti povezanih s knjigama, knjižnice su sjajna mjesta za njih. Pokroviteljica sam organizacije „Book Bug“ (Knjižni moljac) koja organizira satove slaganja rima i pjevanja u stotinama knjižnica. Također bih sve škole i roditelje u Britaniji željela potaknuti da se pridruže Ljetnom čitalačkom izazovu koji se održava u knjižnicama diljem zemlje. Cilj izazova je pročitati šest knjiga tijekom ljeta, a stručni knjižničari su spremni pomoći svakom djetetu naći prikladnu knjigu.

Evo i rap pjesme koju sam napisala za knjižničare i knjižnice.

 
Knjižničarski (r)ep

Svi su dobrodošli proći kroz ova vrata,
bez obzira jel’ im bogat ili siromašan tata.

Na policama  ima puno knjiga!
Besplatno ih posudite, baš vas briga!

Dođite i upoznajte stare i nove junake,
od Regoča i Kosjenke, do Crvenkapičine bake.

Roditelji, vaša djeca ovdje mogu svašta pitati,
dok ćete vi u miru dnevne novine čitati.

Knjižničar je prijatelj koji voli posuđivati
i puno knjiga preporučivati.

Pročitaj knjigu i ako ti se dopada,
posudi sve što je pisac napisao do sada.

Voliš krimić, ljubić ili biografiju?
Voliš  povijest ili geografiju?

Vrtlarstvo il’ kuharstvo tvoja je strast?
Nije važno jer svatko može naći nešto što će pročitati u slast!

Studenti za učenje naći će koncentraciju,
školarci za projekte inspiraciju.

Za stol čitateljskog kluba možeš sjesti,
jer tamo te čekaju najnovije knjižne vijesti.

Da, da u knjižnicu dođi! Posudi i pročitaj knjigu!
Ona odagnat će ti svaku brigu.

(Autorica pjesme Julia Donaldson; prevela i prilagodila Davorka Semenić Premec; dizajn Mario Šimić )

Koliko razvoj tehnologije i novih medija utječe na samo čitanje? S jedne strane potičemo uvođenje novih medija u nastavni sadržaj, s druge smo pak zabrinuti jer djeca sve više vremena provode na računalima, mobilnim telefonima i tabletima.

Nedavno sam posjetila školu za djecu s teškoćama u razvoju i mnoga imaju dosta koristi od elektroničkih oblika čitanja. Slabovidnoj djeci također mogu dosta pomoći ekrani na kojima se slova mogu povećati. Još jedna prednost je što se predstave koje pišem za škole mogu naći na internetskim stranicama, u formatu u kojem dijete može odabrati koju će ulogu čitati dok ostale čitaju glumci. Osobno nisam sklona modernoj tehnologiji i depresivno mi je vidjeti ljude u javnom prijevozu kako neprestano zure u mobitele, a istovremeno ne izgledaju kao da ih pretjerano zanima to što čitaju ili gledaju. To mi liči na neku ovisnost i ne mogu ne misliti kako se često radi o gubitku vremena. No, kao što sam rekla, nisam za to stručnjak. Koliko mi je poznato e-knjige u Britaniji nisu postigle očekivani proboj na tržište. Na tržište ilustriranih knjiga i slikovnica za malu djecu svakako nisu imale gotovo nikakav utjecaj.

Vaša je suradnja s Axelom Schefflerom započela 1993. godine. No, intenzivno se razvila 1999. nakon objave Grubzona. Od onda svaka vaša zajednička knjiga postaje hit, kako kod publike tako i kod kritike. Koja vas je tajna nit povezala? I kako gledate na tu suradnju?

Naša prva knjiga bila je Skučena kuća (Squash andSqueeze, prijevod Krešimir Krnic, Ibis grafika). Spojio nas je izdavač, ali smo se upoznali tek na izdavačkom prijemu nakon što je knjiga izašla. Od tada smo prijatelji. Često se viđamo na sajmovima knjiga, a zajedno i glumimo i pjevamo.  Nekoliko puta smo bili na turneji po Njemačkoj, izvodeći priče na njemačkom. Još uvijek dosta toga radimo i odvojeno: Axel obično ništa ne zna o onome što pišem sve dok mu izdavač ne pošalje tekst. Onda ga ja, manje-više pustim da napravi ilustracije po svom.  Ilustracije igraju ogromnu ulogu u dječjim slikovnicama. Dok roditelj čita i fokusira se na tekst, dijete će pažljivo pregledavati slike. Mislim da su slikovnice sjajne za razvoj dječje moći zapažanja. Radim s mnogim ilustratorima, no moje je partnerstvo s Axelom najdugotrajnije. Ilustrirao je do sada više od 20 mojih priča. Kao što sam rekla, Axel ne zna o čemu pišem dok mu preko urednika ne pošaljem tekst. Onda grizem nokte dok ne doznam želi li uopće ilustrirati moju priču. Obično, hvala Bogu, zaista želi. Nastojim mu, dok radi ilustracije, ne disati za vratom. Važno je ilustratoru dati što više umjetničke slobode.  Uvijek me oduševe posebno pametni detalji koje Axel uključi u rad.  U priči koja se događa pod vodom, nacrtao je jednu Grubzon- ribu, iako se to u tekstu ne spominje.

 

Pišete i romane za djecu. Kakav je odjek kod publike koja je rasla uz Vaše slikovnice?

Malo me frustrira što mnogi ljudi ne znaju da sam napisala i neke knjige, na primjer Dnevnik dinosaura. Kad ih djeca otkriju, reakcije su uvijek jako pozitivne.

 

Puno vremena provodite na turnejama po cijelom Svijetu. Fascinantno Vas je gledati s kakvom lakoćom i energijom komunicirate s publikom. Imate li možda neku čarobnu formulu koja Vas pokreće i daje Vam supersnagu?

Mislim da je tajna u mješavini moje osobnosti te mog iskustva. Ali, ja ne moram  mnogo vremena provoditi u toj komunikaciji. Ne znam bih li mogla to stalno raditi, kao što to rade učitelji – oni su ljudi kojima se divim.

Razgovor vodila Davorka Semenić Premec.

Zahvaljujemo nakladniku Ibis grafika (https://www.ibis-grafika.hr/shop/)

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s