Hamburška izjava

ELINET – Europska mreža za poticanje pismenosti podržava Hamburšku izjavu!

ELINET (European Literacy Policy Network) prikuplja podatke i koordinira europsku politiku pismenosti. Mreža je osnovana u veljači 2014. pod pokroviteljstvom Sveučilišta u Kölnu, na čelu s prof. dr. sc. Christine Garbe, te ujedinila u projekt 80 partnera iz 28 europskih zemalja, angažiranih na području poticanja pismenosti.

Na Konferenciji o pismenosti u siječnju 2016. u Amsterdamu, 200 sudionika objavilo je Deklaraciju o pravu europskih građana na pismenost kao temeljnom ljudskom pravu http://www.eli-net.eu/fileadmin/ELINET/Redaktion/user_upload/Decl._lit._rights_flyer_CRO.pdf.

U Deklaraciji je definirano 11 stavki koje bi obitelji, vrtići, škole trebale usvojiti kako bi se osiguralo pravo na pismenost za sve. Potpisnici ove deklaracije su i njemački predstavnici koji su kao dodatak donijeli svoju, Hamburšku izjavu, koja se odnosi na stanje pismenosti u Njemačkoj.

Hamburška izjava

Svako dijete mora naučiti čitati!

Od prošlog prosinca znamo kako gotovo petina desetogodišnjaka u Njemačkoj ne zna čitati s razumijevanjem (18.9 % po Međunarodnoj studiji IGLU 2016). U usporedbi s drugim zemljama, Njemačka je pala s 5. na 21. mjesto među državama obuhvaćenim tim istraživanjem, odnosno ispod prosjeka AU i OECD. Njemačka je pritom zemlja u kojoj pismenost presudno ovisi o socijalnom porijeklu: onaj tko ne nauči smisleno čitati tijekom osnovnog obrazovanja, neće to naučiti ni u kasnijem školovanju – jer se čitanje kasnije jednostavno ne uči, budući da se pismenost podrazumijeva. Sposobnost čitanja, međutim, ključna je kvalifikacija za uključenje u društvo. Navedenih 18,9 % jednom će biti odrasli ljudi, što znači da će – osim za njih same – posljedice manjkavog umijeća čitanja biti strašne za cijelu zajednicu. Nesposobni da se obuče za neko zanimanje, većina će ih ovisiti o državnoj potpori. Stoga je važno ulagati u politiku obrazovanja. Šesnaest zemalja koje su pretekle Njemačku od 2001. godine dokazuju nam kako se pismenost kod djece učinkovito može unaprijediti.

Država poput Njemačke, u kojoj visoka razina obrazovanja stanovništva predstavlja najveće bogatstvo, ne smije više ignorirati ovu temu. Očito nije dovoljno samo ukazati na manjkavost obrazovnog sustava. Nakon analize problema treba naći i rješenje, a ono ne može biti prepušteno samo roditeljima. Sva su djeca obuhvaćena školskim sustavom pa su savezne i pokrajinske vlasti jedinstvene oko zahtjeva za sljedećim naporima: Učenje čitanja i samo čitanje mora se što snažnije učiniti središnjim pitanjem obrazovne politike. U osnovnim školama treba osigurati dodatnu nastavu za manje grupe djece te poticati čitanje i koristiti iskustva učitelja. Ti napori ne smiju biti na štetu opće poduke, a svakako zahtijevaju uključenje dovoljnog broja učitelja osnovnih škola da bi se postigao željeni cilj. U školama u kojima postoji zamjetan broj djece s teškoćama čitanja trebaju se uspostaviti školske knjižnice i programi lektirnog čitanja, kako bi se – s pomoću knjiga primjerenih uzrastu učenika – izgrađivala sposobnost razumijevanja složenijih suodnosa u duljim tekstovima. Nakon toga, može se prijeći na čitanje novinskih članaka. Razumije se da se sve te aktivnosti trebaju proračunski financirati, imajući na umu da obuka iz čitanja ne smije „pasti žrtvom“ digitalizacije školstva. Više nisu dostatna neobavezna pojašnjenja: njemačka osnovna škola mora omogućiti svoj djeci da nauče čitati!

 

Prevela i prilagodila s njemačkog: Hana Premec

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s