Preporuke za čitanje!

Nakon kraće stanke, donosimo tri preporuke za čitanje iz pera Arijane Herceg Mićanović: nešto fikcije, nešto popularnoznanstvene fakcije, puno atmosfere i pokoja pikanterija, u svakom slučaju pregršt materijala za intelektualni rast.

Preporuke su izvorno objavljene u radijskoj emisiji Što čitati tijekom vikenda?

Trk u knjižnicu ili knjižaru!

 

* * *

piše Arijana Herceg Mićanović

Marija Ott Franolić, Dnevnik ustremljen nedostižnom: svakodnevica u ženskim zapisima, Disput, Zagreb, 2016.

Marija Ott Franolić u knjizi „Dnevnik ustremljen nedostižnom“ analizirajući ženske dnevničke zapise proučava svakodnevicu umjetnica i intelektualki te istražuje na koji način i u kolikoj mjeri svakodnevne kućanske i obiteljske obveze interferiraju s njihovim znanstvenim odnosno umjetničkim interesima.

Polazeći od sebe i svoje intelektualne gladi, autorica otvara niz pitanja o tome može li se i uz kakvu cijenu žena baviti intelektualnim radom, kako pomiriti profesionalne i obiteljske obveze, kako odgovoriti na zahtjeve okoline, koji još i danas, da ne govorimo u prošlosti, opterećuju žene na posve drugačiji način nego muškarce. Žene se naime moraju itekako boriti za svoj prostor i svoje vrijeme.

Središnji dio knjige posvećen je neobjavljenim dnevničkim zapisima pjesnikinje i znanstvenice Divne Zečević, koji obasežu više od 6 tisuća stranica, a nastajali su od 1961. do 2006. godine. Osim njih, važno mjesto u knjizi zauzima i dnevnik Dragojle Jarnević, a spominju se i dnevnički zapisi mnogih drugih intelektualki kojima su privatni tekstovi služili za ispisivanje vlastite različitosti i za postavljanje pitanja o temama o kojima se rijetko govori.

Mislim da je riječ o iznimno vrijednoj i višestruko važnoj, feministički orijentiranoj knjizi u kojoj je autorica upravo svojom angažiranošću, istinskim interesom i uspoređivanjem proučavanih dnevnika s vlastitim životom učinila bitan odmak od pukog teoretiziranja i napisala knjigu koja će žene postavljanjem važnih pitanja potaknuti da uče na iskustvima prethodnica i ne odustaju od traženja valjanih odgovora. Drugim riječima, da svojim angažiranim stremljenjem nedostižno učine ne samo dostižnim nego i posve uobičajenim.

(Ova kratka preporuka objavljena je u rubrici Što čitati tijekom vikenda? na Drugom programu Hrvatskoga radija u listopadu 2016.)

 

John Banville: Svjetlost iz davnine, Fraktura, Zaprešić, 2014.

U romanu „Svjetlost iz davnine“ irskoga pisca Johna Banvillea umirovljeni se glumac nakon tragičnog gubitka kćeri, u pokušaju rezimiranja vlastitog života, prisjeća događaja od prije 50 godina kada je kao petnaestogodišnji mladac nekoliko mjeseci tajno ljubovao s majkom svojega najboljeg prijatelja, dvadeset godina starijom od njega.

U svakome dobu i u svakoj sredini ovakva bi veza bila, najblaže rečeno, komplicirana, pa ni ova, koja se odvijala 50-ih godina prošlog stoljeća u jednome irskom gradiću, nije nimalo jednostavna.

S distancom od pola stoljeća junak romana prisjeća se mladenačke žudnje prema gospođi Gray i uspoređuje što mu je značila onda, a što mu znači danas kao zrelome čovjeku. Pita se je li ta intenzivna i strastvena veza obilježila i sve kasnije odnose u njegovom životu. Također se, prvi put nakon toliko godina, pita što je osjećala njegova ljubavnica, zašto se odlučila na vezu sa školskim prijateljem svoga sina i što joj je taj odnos značio.

Bez senzacionalizma i moraliziranja Banville vrhunskim stilom obrađuje delikatnu temu i propituje najskrivenije zakutke ljudske prirode. Ono nešto što nas je, svim društvenim normama i moralnim zabranama unatoč, u stanju posve obuzeti i temeljito prodrmati, a da možda nikad ne spoznamo – zašto.

(Ova kratka preporuka objavljena je u rubrici Što čitati tijekom vikenda? na Drugom programu Hrvatskoga radija u listopadu 2016.)

 

Ivan Vidak, Ugljik na suncu, Sandorf, Zagreb, 2015.

„Ugljik na suncu“ prva je zbirka priča Ivana Vidaka. Obuhvaća osam priča radnja kojih je smještena u neimenovano selo, pretpostavljam negdje u Bačkoj, a junaci odnosno antijunaci ovih priča obični su ljudi običnih sudbina, ispričanih na neobičan način. Autor naime u distanciranu i suzdržanu pripovijedanju postiže atmosferičnost podcrtanu korištenjem osebujnog, djelomično teže prohodnog dijalekta, kojim svojim likovima daje ujedno i obilježje nečeg bliskog i svakodnevnog, a istovremeno posebnog i drugačijeg.

Uvijek je teško biti drugačiji, a pogotovo je to teško u jednoj seoskoj sredini u kojoj se dani broje i proživljuju prema ustaljenim pravilima, a svatko tko se o ta pravila, na bilo koji način ogriješi, predmet je kritike, poruge, nasilja ili odbacivanja. Dodatnu notu začudnosti, bizarnosti, pa i jeze, daje nadrealna priča o preobrazbi ljudskog bića u životinju koja se provlači kroz sve priče, a o kojoj doznajemo posredno, kroz mnogoglasne i šarolike komentare Vidakovih likova.

(Ova kratka preporuka objavljena je u rubrici Što čitati tijekom vikenda? na Drugom programu Hrvatskoga radija u veljači 2016.)

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s