Nisam mislio da je tako važno čitati i maštati. Sada razumijem kako nam puno koristi čitanje i maštanje. Ipak je dobro što čitamo lektire jer pomoću toga razvijamo maštu i mozak. (Andrija F., 5. r. OŠ Mahično)
Dosadno mi je čitati ako mi se knjiga ne sviđa. Sada znam da je čitanje važno, i ako mi se knjiga ne sviđa, svejedno mogu iz nje puno naučiti. (Tara B., 5. r. OŠ Mahično)
Knjižnica OŠ Mahično, kutak za čitanje
I dalje mislim da je čitanje dosadno, ali i jako poučno. Čitanjem više razvijamo maštu i mozak. Zato savjetujem učiteljima da djeci zadaju zadaću s puno čitanja. (Mateo M., 5. r. OŠ Mahično)
Ovo su samo neka od mišljenja petaša s evaluacijskih listića nastavnog sata poticanja čitanja koji je nastao kao prilagodba dijela prezentacije dr. sc. Marine Gabelica „Digitalni mediji i čitanje“ sa Stručnog skupa za stručne suradnike knjižničare osnovnih i srednjih škola Karlovačke županije te osnovnih škola Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske i Zagrebačke županije održanog u Karlovcu 1. srpnja 2014. godine.
Sat je strukturiran u obliku kviza sa zadacima dekodiranja, memoriranja, logičkog zaključivanja te odgonetanja zagonetaka i pitalica. Naravno, s ishodom razvijanja svijesti o čitanju kao vještini koja pridonosi razvoju navedenih sposobnosti (ili u žargonu petaša po završetku sata: „Čitanje je najbolja gimnastika za mozak“).
Vrhunac sata predstavlja tzv. eksperiment s osjećajima: nekoliko učenika mimikom i gestama demonstrira pojedini osjećaj dok ga ostatak razreda pokušava prepoznati. Prepoznavanje ovisi o demonstraciji, a demonstracija o razumijevanju osjećaja, odnosno riječi: idealna prilika da i čitači, uglavnom uvijek tihi i povučeni, konačno dođu do izražaja. Bogatijim se vokabularom mogu jasnije izraziti pa ih ostali jednostavno i lako razumiju. Sudjelujući u „eksperimentu“, učenici otkrivaju da je čitanje važno, i to ne samo kako bi dobili pozitivnu ocjenu iz lektire. Naime, svi mi želimo da nas drugi razumiju, zar ne? I najčešće nisu drugi „krivi“ što nas ne razumiju nego naša nesposobnost da precizno izrazimo svoje misli i osjećaje, a ona proizlazi iz siromašnog vokabulara. Čitanje je rješenje, svima dostupno.
Ali to nije sve! Dok čitamo, zamišljamo; dakle, čitanjem razvijamo i maštu. A koliko je mašta važna, učenici i opet sami „otkrivaju“ tumačeći izjave Alberta Einsteina:
Logika će te odvesti od točke A do točke B. Mašta će te odvesti svugdje.
Mašta je sve. To je uvid u nadolazeće životne atrakcije.
Ili kako je objasnila petašica Marta B.: Mašta stvara budućnost. Marta B. koja je na evaluacijskom listiću na kraju ovoga sata napisala: „Volim čitati i ovo mi je samo poticaj da još više čitam.“
Poticaj: „ono što potiče na kakvu djelatnost, postupak i sl.“[1], na kakvu reakciju. U ovom slučaju radi se o lančanoj reakciji započetoj poticajnim predavanjem dr. sc. Marine Gabelica s navedenoga skupa. Stoga se u sustavu obrazovanja ne bi smjelo štedjeti na stručnom usavršavanju, pogotovo u doba kada informacijsko-komunikacijska tehnologija omogućuje jednostavnu i jeftinu organizaciju modularnih internetskih seminara (webinara) – potencijalnih poticaja zanimljivog i kvalitetnog rada na obostrano zadovoljstvo učenika i nastavnika (u ovom slučaju ujedno i stručnoga suradnika – knjižničara).
[1] Anić, V. Veliki rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb : Novi Liber, 2003.
e-Bilten Hrvatskog čitateljskog društva 
Pingback: Zašto bismo uopće trebali čitati? – Kviz za učenike – Sedam mora