Možda je ušao trak istine u me, a možda su sanje…

piše Antonia Sikavica Joler, a.sikavica@gmail.com

U sjaju zagrebačke adventske večeri u petak 18. prosinca 2015. godine u povodu obilježavanja 35. obljetnice smrti hrvatskoga književnika, velikana umjetnosti riječi, akademika Dobriše Cesarića (10. siječnja 1902. – 18. prosinca 1980.) Tribina “Collegium Hergešić” održala je u dvorani Europskoga doma u Zagrebu (Jurišićeva 1/I) poetsko-glazbeni recital Cesarić u riječi i glazbi točno na dan – gotovo i sat – pjesnikove smrti.

cesaric

Program je organiziran u suradnji i izrazitim pregnućem inicijatora prof. dr. sc. Slobodana Elezovića ispred Tribine „Collegium Hergešić“, red. prof. Muzičke akademije Vlatke Oršanić, Antonije Sikavica Joler, profesorice s Prve gimnazije, čiji je Cesarić najslavniji učenik, a u režiji Hane Zrnčić-Dim, studentice 3. godine Akademije dramskih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Iako rođen u zlatnoj požeškoj dolini, Dobrica (Dobroslav) Cesarić nakon nižih razreda provedenih u osječkoj gimnaziji tijekom Prvoga svjetskog rata s obitelji prelazi u Zagreb gdje pohađa slavnu Prvu gimnaziju na Rooseveltovom trgu. U književnosti se prvi put javlja kao četrnaestogodišnjak 1916. godine pjesmom “I ja ljubim”, a još kao mladić nagrađen je Akademijinom nagradom za svoju prvu objavljenu zbirku pjesama „Lirika“.

Obljetnički poetski recital sastavljen je od antologijskih pjesama Cesarićeva opusa kao i onih uglazbljenih pjesama u kreativnoj ponudi studenata 5. godine zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti i učenika prvih i četvrtih razreda Prve gimnazije. Zbog spriječenosti korepetitora Muzičke akademije kao gost u glazbenome dijelu programa nastupio je Ivan Bakša. Poseban doprinos suvremenome iščitavanju Cesarićeve poezije dala je studentica povijesti i književnosti s Filozofskoga fakulteta, također bivša maturantica Prve gimnazije, Lucija Bakšić svojom pjesmom „Cesarić na Oblaku usred Neba“ kao hommage ‘pjesniku svjetlosti’, koji je minucioznim izborom riječi svojim misaonim slikama izricao velike životne i općeljudske istine.

Program je bio posvećen i Cesarićevoj supruzi Elzi Šohay-Cesarić, također profesorici hrvatskoga, ruskoga i francuskoga jezika na Prvoj gimnaziji u Zagrebu i sestri poznatoga slikara Slavka Šohaja – ljubimici dvojice istaknutih hrvatskih intelektualaca, umjetnika, kreatora snažnoga spleta intuicije i invencije, koja je isticala: „Biti profesorom zagrebačke Prve gimnazije bila je čast i obveza – jaka temeljnica za najbolju manifestaciju njegovane osobnosti, bogatih volumena znanja i primjerenoga stila u izričaju i ukupnom djelovanju profesora na sve učenika škole, ne samo onih razreda u kojima predaje, nego ukupno, od prvoga koraka ulaska u zgradu, do svakoga koraka i smjera, u razredu, u hodnicima, u mimohodu… svakoga momenta i svakim oblikom izraza osobnosti.“

Recital je započeo čitanjem Cesarićevih memoara i slavnom „Baladom iz predgrađa“, a zaokružen je njegovom antologijskom pjesmom „Povratak“: „Ko zna (ah, nitko, nitko ništa ne zna. Krhko je znanje!) Možda je ušao trak istine u me, a možda su sanje.“

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s