Nakon kratke pauze, na Motoru mijene 14. siječnja 2016. raspravljamo o antiratnom romanu Ernsta Gläsera Klasa 1902, međunarodnom bestselleru iz 1928., prema kojem je snimljena Hanekeova Bijela vrpca.
Gläser je logičan nastavak dosadašnjih rasprava o lijevim autorima njemačkog međuraća. Deklarirani ljevičar (no ne i član KP-a), čije su knjige zbog nećudorednog prikazivanja seksualnosti nacisti 1933. spaljivali, a zbog toga i emigrant, kasnije se ipak vraća u Treći Reich (1939).
Knjiga broji svoje stranice, počnimo čitati na vrijeme!
Pdf je ovdje: http://bit.ly/1QafhKE, a tko hoće kopiju, može je dobiti u Goethe-Institutu.
Božić 1917 je prošao, ruska revolucija je i u našem gradu proklijala u radost punu nade. Glad je doduše ostala, ali raspoloženje se dizalo, svi su verovali da je Rusija pravila revoluciju zato da bi Nemačka najzad pobedila. Po novinama sam čitao proklamacije Sovjeta, bili su u sličnom tonu kao pismo Augustovog oca, o ratu kao kapitalističkoj prevaranciji. Nisam shvatao zašto se kod nas raduju tim proklamacijama, jer iste sam reči već slušao od radnika municije koji su se svako jutro vozili sa mnom u D. Pa i vojnici, koji su sve ređe dolazili sa fronta na dopust, govorili su: »Trebalo bi zapravo učiniti onako kao Rusi. Onda bi bilo kraj s prevarancijom…« Ali samo su psovali, nisu činili ništa.
e-Bilten Hrvatskog čitateljskog društva 