KNJIŽEVNA PREPORUKA! Sve naše tišine

Sara Maitland: KNJIGA TIŠINE : Nadahnuta meditacija o snazi i užitku koji nam pruža tišina, Planetopija, Zagreb, 2010.

piše Arijana Herceg Mićanović, arijana.herceg.micanovic@kgz.hr

Tišina. Već samim izgovaranjem te riječi u proturječnosti smo s njezinim značenjem. Može li se uopće govoriti o tišini? Jedno je to od mnogih pitanja o tišini koja Sara Maitland, zanimljiva kombinacija feministice, predane katolkinje i spisateljice, postavlja u ovoj knjizi.

Negdje u svojim kasnim četrdesetima (zašto mi to zvuči tako blisko?), osjetila je potrebu za iskušavanjem nečeg kompleksnijeg, u svakom pogledu bitno drugačijeg od života kojim je živjela do tada – počela je s preslagivanjem svojih najbližih odnosa, a nastavila s procesom emocionalne arheologije i traženjem novih odgovora na neka stara pitanja koja su je oduvijek mučila, ali im se nikad nije valjano posvetila jer jednostavno nije nalazila dovoljno vremena, mira i tišine da se njima ozbiljno pozabavi.

Primijetivši da svijet – ljude, odnose i događaje – oko sebe promatra drugim očima, osjetila je da se mijenja te odlučila tu promjenu proživjeti do kraja i pomno je istražiti. U tom je procesu otkrila da je neodoljivo privlači tišina i sve što je s njom povezano. Dotad je naime živjela izrazito dinamičnim, ujedno i bučnim životom koji je smatrala sadržajnim i kvalitetnim, ali je ipak, u jednom trenutku, poželjela iskušati nešto posve drugačije i, svakako, mnogo tiše.

Odlučila je istraživati tišinu! Teorijski i praktično.

Tišinu u svojoj svakodnevici najčešće doživljavamo kao nedostatak odnosno izostanak nečega. Utihne li svijet oko nas – to znači da nešto nije u redu. Sigurno je riječ o pauzi, greški, nesporazumu, prekidu, kratkom spoju, gubitku kontakta, manjku, praznini…

Uvuku li se trenuci tišine u naše razgovore, doživljavamo ih kao teške, neugodne, pa i nepristojne. Izdajice koji p(r)okazuju da nismo dovoljno elokventni ili dovoljno zainteresirani, bilo za sugovornika bilo za temu, pa kada upadnemo u takve „džepove tišine“, često radije pričamo o bilo čemu, makar i besmislice, samo da se ne bismo trebali suočiti s mučnom tišinom. U tim trenucima nemamo ni volje ni vremena razmišljati o tome što tišina zapravo jest? Je li ona sama po sebi teška, mračna, nesnosna i neugodna ili smo je mi, svojim predrasudama i vjerovanjem, olako i neutemeljeno proglasili takvom?

Kako god bilo, tišinu ne doživljavamo kao prirodno stanje jer smo stalno okruženi različitim zvukovima koji nerijetko prelaze u buku. Pa kad ta buka izostane, jednostavno ostajemo zatečeni neočekivanom i nepoznatom – tišinom. Ona postaje preglasna za nenaviklo uho!

Možda je nelagoda koju povezujemo s tišinom proistekla iz činjenice da tišinu redovito povezujemo, pa i poistovjećujemo, sa smrću (prisjetimo se samo npr. izraza grobna tišina), a razmišljanje o smrti teško je spojivo s bezbrižnošću i lakoćom, uvijek je u tim razmišljanjima nešto teško, mračno, onostrano. Ono možda i privlači ljude svojom mističnošću, ali nas daleko više plaši neizbježnost te tišine koja nas sve čeka, prije ili kasnije. Tu je i mi je osjećamo. Je li mnoštvo zvukova kojim se redovito okružujemo pokušaj da takve misli otjeramo od sebe? Tko zna!?!

Ipak, svojevoljni odlasci u prostore tišine, prepuštanje njezinoj težini i posljedicama koje ona može ostaviti na ljudsko tijelo i psihu, nisu ništa novo ni nepoznato. Ljudi su se kroz povijest iz raznoraznih razloga – vjerskih, emocionalnih, umjetničkih, avanturističkih… – odlučivali na odlaske u tišinu i izolaciju od svijeta.

Saru Maitland zanimalo je tko su ljudi koji su se u prošlosti odlučivali na eksperimentiranje s tišinom i iz kojih su to razloga činili. Što je to što osobu tjera u zagrljaj samonametnute tišine? Istraživala je religijske prakse osamljivanja u tišini, pisce i pjesnike koji su inspiraciju tražili i nalazili u udaljavanju od buke svijeta, avanturiste raznih profila koji su se upuštali u opasna i dugotrajna putovanja u potpunu izolaciju i tišinu. Također ju je zanimalo kakvu je ulogu tišina (od)igrala u različitim religijama i mitologijama, što su sve razni mistici, filozofi, redovnici i književnici napisali o tišini i zašto im je ona bila važna. Zašto su je tražili? Što su u njoj pronašli i kako su se s tim otkrićima nosili?

Istraživala je utjecaj potpune izolacije i tišine na ljudsko zdravlje, ponašanje i navike, a voljnim i pomno organiziranim osamljivanjem u brdima, na otoku i u pustinji dobila je priliku empirijski istražiti posljedice takva utjecaja.

Primijetila je također i to da neke ljude život u tišini odvede u ludilo, a neke u prostore dotad nedoživljene sreće i blaženstva.

Vodila je dnevnik svojih osamljivanja u kojem je pomno bilježila promjene, povezane sa životom u tišini, koje je počela primjećivati u svojem ponašanju. Neposredno je, na vlastitoj koži, iskušala različite posljedice života u tišini o kojima je dotad samo slušala i čitala.

Autorica je ustvrdila da je opći ton doživljaja tišine u neposrednoj vezi s time jesmo li je dobrovoljno odabrali, dogovorili, ili nam je silom nametnuta. Dati nekome pravo na tišinu nikako nije isto kao i oduzeti mu pravo na (vlastiti) glas!

Najveća je vrijednost ove knjige u njezinoj autentičnosti – nastala je naime iz osobne autoričine potrebe za tišinom i temeljena je na vlastitim eksperimentima.

Čitateljima podastire i lijepe, ali i one malo manje lijepe, pa čak i zastrašujuće i prijeteće posljedice života u tišini. Nudi svoju istinu, ali je nikome ne nameće, već argumentirano potiče na razmišljanje i istraživanje koje svatko od nas može, ako za tim osjeti potrebu, poduzeti u vlastitom aranžmanu i pod vlastitim uvjetima.

Doista, pita se čitatelj kad zaklopi ovu knjigu, što je za mene tišina? Bojim li je se ili joj se radujem? U kojoj sam je mjeri voljan istraživati? Plaši li me tišina ili ono što bih u njezinu zagrljaju mogao otkriti o samome sebi? Može li me posve apsorbirati? Dokida li pravo na vlastitu tišinu moje pravo na vlastiti glas? Mogu li od tišine izgubiti razum? A što ako mi donese sreću i mir za koje nisam ni znao da postoje, bar ne u svijetu u kojem živim, tako bučnom i nametljivom u svim svojim oblicima?

Mnogo ljudi, mnogo pitanja, mnogo odgovora…

Jer ni tišina nije samo jedna jedina.

Svatko naime čitajući ovu knjigu može saznati što je to tišina Sare Maitland.

Ali, što je moja tišina – kakav joj je zvuk, miris i okus, e na to mi nitko, nažalost ili nasreću, ne može odgovoriti. To moram saznati sama, ako se usudim.

Teška je i katkad nepodnošljiva stalna blizina drugih ljudi, buka i površnost života bez tišine, no jednako je tako neizvjestan pa i opasan put u neistražene dubine šutnje i bezglasne samoće u kojima i ljepota i užas obitavaju vrlo, vrlo blizu jedno drugome.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s