Čuvajte knjige na sve načine jer… one čuvaju nas!

piše Davorka Semenić-Premec (dspremec@gmail.com)

Poštovane kolegice i kolege, svi dragi ljudi koji volite knjige i čitanje i tu ljubav šaljete dalje!

Hrvatsko čitateljsko društvo ove godine slavi 20 godina osnutka. Surađuje s nekoliko svjetskih udruga koje se bave promocijom čitanja, naši članovi rade na nekoliko projekata. Povodom svega toga organiziramo stručni skup na Međunarodni dan pismenosti 8. rujna 2015. od 10 do 15 sati (https://goo.gl/cYeGsS), a poslije toga u 15.30 počinje naša izvanredna skupština (https://goo.gl/wHUUzl).

Ove godine uz Međunarodni dan pismenosti, imamo i Tjedan pismenosti koji podržavaju sve zemlje Europske unije i ELINET (European Literacy Policy Network) čiji je i HČD član. Preporučamo izložbe i radionice koje potiču i promoviraju pismenost i podižu svijest o važnosti čitanja i knjiga. Molim vas da o svim aktivnostima napišete par riječi i pošaljete mi, tako da lakše ostvarimo suradnju.

Od 15. listopada do 15. studenog obilježavamo i Mjesec hrvatske knjige, a 23. listopada je Međunarodni dan čitanja naglas. Preporučujem otvorenje izložbe dječjih likovnih radova iz Bugarske, nakon čitanja romana za mlade “Probuđena zvona” Sonje Zubović koja je prevedena prošle godine na bugarski u knjižnici Staglišće, 8.rujna u 10 sati, uz sudjelovanje bugarske veleposlanice u Hrvatskoj i autorice Sonje Zubović.

Knjižnica Silvija Strahimira Kranjčevića otvara Kućicu za knjige, uz sva ostala događanja o kojima ćete naći informacije na . http://www.kgz.hr/.

Podsjećam i da je 26.rujna Međunarodni dan gluhih i da će se ove godine cijeli tjedan biti u znaku gluhih i nagluhih osoba, pa preporučamo sudjelovanje na izložbama i radionicama. Detaljnije na http://hkdrustvo.hr/hr/skupovi/skup/288/.

I za kraj štiklec..

O čitanju i knjigama

Nekad davno, kad sam bila mala, djeci su za rođendane i blagdane, s povodom i bez njega, poklanjali knjige. I to je odlično ako voliš čitati. Ali ja nisam voljela. Sjećam se svog sedmog rođendana. Jao! Na poklon sam dobila ne jednu knjigu, ne dvije, nego dvanaest knjiga iz biblioteke Vjeverica. Divno su izgledale onako nove i sjajne na polici iznad mog pisaćeg stola. I ostale bi tako stajati da se ubrzo nije dogodila zubobolja. Cjelonoćna.

I ja sam počela čitati. Jednu od onih sjajnih s police, Lovrakovog Neprijatelja br. 1. I nisam prestala čitati. Neprijatelj br. 1 postao je najprviji od svih prijatelja. Navučena na čitanje, čitala sam sve – nove i stare, debele i tanke, knjige koje mi je dao tata, pa knjige iz knjižnice, knjige za male i knjige za velike. Ljubav prema tim čuvaricama slova i riječi kulminirala je kad sam se zaposlila u knjižnici. Kao da sam se zaposlila u hramu i odmah se suočila s predrasudama, vlastitim i tuđim. Naime, ako shvatite posao u knjižnici kao moja prijateljica Karolina i ja, kao poziv i dar, nemalo se iznenadite koliko ljudi doživljava taj posao kao kaznu, kao dokaz poslovnog i životnog neuspjeha. I kreni onda dokazivati važnost knjižničara, knjižnica i knjiga ako možeš!

Druga, ne manje važna predrasuda je što smo svi mi koji smo knjige čitali uz baterijsku lampu ispod pokrivača, vjerovali da ćemo u njima pronaći odgovore na sva pitanja. Na tom čitateljskom putu nismo našli sve odgovore. I nikad ni nećemo. I nije knjiga ta koja će nas naučiti živjeti, ali je izvor beskrajnog užitka otkrivanja novih ljudi, novih svjetova, novih pustolovina.

Još uvijek su mi knjige svete i najsvetije upravo one otisnute na papiru. Osobito stare. Osobito one s mirisom. One će i dalje biti svuda oko nas. I kako onda objasniti da se od starih knjiga mogu napraviti stolci, šeširi, cipele. Učiniti bilo što slično sa starom knjigom na granici je svetogrđa. Ili ne? Ja, čuvarica svega i svačega, shvatila sam da neke knjige jednostavno više ne mogu biti čitane, dotrajale, polivene vremenom i kavom, nagrižene, raspadnute između dvije rečenice…ali i takve mogu biti sačuvane.

Iz torbe Tako je govorio Zaratustra, izvadit ću naočale, uključiti Aladinovu lampu, sjesti na stolac Izabranih djela Ive Andrića, srknuti kavu iz šalice Majstora i Margarite i početi čitati Vrijeme mora jednom stati! I stat će ono svaki put kad uronim u slova tajanstvenog svijeta između korica. Zato čitajte, čitajte, čitajte i čuvajte knjige na sve načine, jer one čuvaju nas.

S poštovanjem, u ime Hrvatskog čitateljskog društva-Zagrebačkog ogranka,
Davorka Semenić

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s