Teškoće u čitanju? Više ne!

Aleksandra Soboleva; Svjetlana Krasnova: Teškoće u čitanju? Više ne! Planet Zoe, 2011.

„Ne razumijem ništa od toga što tamo piše“; „Dosadno je“; „Nemam vremena;“ samo su neki od dječjih odgovora na pitanje zašto ne čitaju. Općenito govoreći, oko 25% učenika osnovnih škola ima poteškoća s čitanjem, a njihov broj raste iz godine u godinu.

Pred nama je priručnik u kojem je, osim teškoća u čitanju i njihovih uzroka, opisan i konkretan program pomoći djeci sa spomenutim teškoćama, a autorice su neuropsihologinja dr. sc. Aleksandra Soboleva i profesorica jezika i književnosti Svetlana Krasnova iz Centra za dječju neuropsihologiju u Moskvi.

U prvome poglavlju autorice pojašnjavaju važnost čitanja. Navode nekoliko osnovnih i najčešćih problema u čitanju kao što su pogrešno čitanje riječi, nedovoljna brzina čitanja, nerazumijevanje smisla pročitanih riječi te nesposobnost prepričavanja sadržaja teksta. Pojašnjavaju i neuropsihološki aspekt na oblikovanje procesa čitanja kao i obiteljske čimbenike na razvoj privrženosti knjigama. Roditeljima je dano par savjeta kako da njihovo dijete zavoli knjigu jer, kako tvrde autorice, ako ne postoji dobra tradicija obiteljskog čitanja, dijete gotovo nikada neće samo uzeti knjigu u ruke. U prvom poglavlju jednostavne savjete pronaći će i učitelji kako bi njihovi učenici zavoljeli čitanje.

Dijagnostika teškoća u čitanju tema je drugog poglavlja ovog priručnika. Logopedsko-psihološko ispitivanje razvijenosti vještine čitanja, analiza pisanih radova, mentalna radna sposobnost i pažnja, kratki testovi kako bi se provjerio stupanj razvoja fonetskog sluha i slušnog pamćenja, ispitivanje vizualne percepcije kao i ispitivanje opsega vokabulara, prepričavanje i razumijevanje teksta – sve su to dijagnostičke metode kojima se može odrediti izvor problema kod poteškoća u čitanju. Autorice naglašavaju da su predložene metode namijenjene ispitivanju djece mlađe osnovnoškolske dobi i to učenika redovnih osnovnih škola koji se školuju prema redovnom programu te se ne odnose na djecu s ozbiljnim mentalnim, neurološkim i psihičkim poremećajima kojima su potrebne potpuno drugačije metode ispitivanja.

O čarobnoj moći igre autorice progovaraju u trećem, posljednjem poglavlju. Samo terapija igrom može djetetu pomoći u razvoju govora, mašte, prostornih i vremenskih predodžbi, percepcije, pažnje, pamćenja. A zapravo je sve to neophodno za savladavanje čitanja, tvrde autorice te opisuju kratke vježbice za povećanje mentalne radne sposobnosti kao i igre za razvoj pažnje koje razvijaju koncentraciju. Djeca s teškoćama u čitanju često brkaju slova, premještaju slogove te zamjenjuju riječi. Njima su namijenjene igre poput „Ja sam slovo“ te „Hej slovo, znam te“. Opisane su i igre pomoću kojih djeca uče stapati slova u slogove i slogove u riječi. Kako bi dijete naučilo razgovjetno i jasno čitati, važno je, među ostalim, i pravilo disati te su opisane vježbe koje pomažu rasporediti disanje. Igre koje razvijaju verbalno i kreativno mišljenje te igre koje pomažu u razvoju perifernog vida i povećanju vidnog polja također su vrlo bitne za savladavanje teškoća u čitanju.

Na samome kraju knjige autorice naglašavaju važnost pohvale, jer što dijete češće hvalimo, čak i za najmanji napredak, njegovi će uspjesi biti veći.

„Teškoće u čitanju? Više ne! Kako igrom pomoći djetetu u savladavanju vještine čitanja“ još je jedna u nizu razvojne biblioteke Kišobran izdavačke kuće Planet Zoe koja se specijalizirala za razvojnu stručnu literaturu i praktične priručnike za roditelje. Voditeljica i stručna urednica je profesorica logopedije Ilona Posokhova, koja je i ovu knjigu jezično obradila i prilagodila za hrvatsko izdanje.  (Ivana Debogović)