Using research to promote literacy and reading in libraries: Guidelines for librarians, sastavile Lesley Farmer i Ivanka Stričević.

Drahomira Gavranović dgavrano@unizd.hr

U IFLA-inom nizu stručnih izvješća izašla je nova publikacija pod naslovom Using research to promote literacy and reading in libraries: Guidelines for librarians. Smjernice za knjižničare o istraživanju i promicanju pismenosti i čitanja sastavile su Lesley Farmer i Ivanka Stričević iz IFLA-ine Sekcije za pismenost i čitanje s ciljem okupljanja postojećih istraživanja i objedinjavanja kratkih i jasnih uputa za sve one koji se žele baviti istraživanjem čitanja i pismenosti. Smjernice se pozivaju na literaturu o istraživanjima o čitanju i pismenosti, a cilj im je približiti ideje te potaknuti sve knjižničare i članove drugih institucija i organizacija zainteresiranih za sustavnije promicanje i istraživanje čitanja i pismenosti u vlastitim sredinama. Nadalje, svrha je ovih smjernica dati knjižničarima „alat“ uz pomoć kojega mogu provesti svoje ideje u djelo, a pritom mogu sudjelovati u stvaranju korpusa istraživanja čitanja te pridonijeti profesionalnom razvoju područja. Iznimno je važno i podizanje svijesti o važnosti istraživanja u području čitanja i pismenosti što je danas važnije nego ikada s obzirom na pojavu novih oblika čitanja i multidimenzionalne pismenosti. Smjernice ističu važnost pomnog planiranja, osmišljavanja i provedbe istraživanja čitanja u svrhu promicanja pismenosti i čitanja. Naime,  smatra se da je za njihovo sustavno promicanje potrebno istražiti kontekst i korisnike, te na temelju rezultata osmišljavati programe za razvoj pismenosti.

Knjižnice su specifične jer su to ustanove kojima je u poslanju zapisana važnost promicanja čitanja i pismenosti. Ovo poslanje jednako je svim tipovima knjižnica stoga upravo knjižnice u suradnji s drugim ustanovama i društvima mogu puno učiniti na području promicanja čitanja i pismenosti putem projekata, izdavanja publikacija ili nekih drugih zajedničkih aktivnosti.

Smjernice su namijenjene svima koji su uključeni u procese istraživanja i promicanja čitanja i pismenosti, od samih knjižničnih djelatnika do nakladnika, potencijalnih čitatelja, nastavnika, medija, čitateljskih i književnih društava, psihologa i svih koji bi mogli naći svoj interes u cijelom procesu. U istraživanju čitanja i pismenosti  svaki je sudionik iznimno važan jer svatko donosi svoje specifične kvalitete i vrijednosti te vještine kojima vlada.

Publikacija je organizirana u nekoliko dijelova. U početku promišlja definicije pismenosti i smješta knjižnice u središte svih aktivnosti vezanih uz različite vrste pismenosti i različite aspekte u procesu promicanja pismenosti i čitanja, od pristupa građi potrebnoj za čitanje, proučavanja ili podučavanja, organizacije i same provedbe programa i aktivnosti vezanih uz čitanje i pismenost do promocije i istraživanja. Nadalje,  daje različite upute i savjete za organiziranje istraživanja te na kraju donosi popis literature na temu istraživanja čitanja i istraživanja općenito, kratke sažetke pojedinih provedenih istraživanja te popis časopisa, ustanova, društava i projekata koji se bave upravo čitanjem i promicanjem pismenosti.

Smjernice ukratko opisuju važnost provedbe istraživanja u knjižnicama te objašnjavaju korake u istraživanju i daju upute i ideje otkud početi i kojim se problemima baviti. Posebno se osvrću na akcijska istraživanja koja u ovoj vrsti istraživanja mogu dati najbolje rezultate te su najprimjerenija za  istraživanje čitanja i pismenosti. Akcijska istraživanja u knjižnicama omogućuju istraživanje i proučavanje vlastitih postupaka u praksi radi poboljšavanja istih.

Kao i svako drugo istraživanje, i istraživanje čitanja i pismenosti potrebno je započeti istraživanjem literature.  Zato Smjernice donose i upute za pronalazak prethodnih istraživanja dajući detaljne savjete kako pretražiti postojeću literaturu i vrednovanjem pronađenih izvora izdvojiti onu relevantnu za željeno istraživanje.

Smjernice su oblikovane na vrlo jednostavan način, konkretnim pitanjima u naslovima te poglavljima koja jasno odgovaraju na ta pitanja. One sugeriraju da bi svaka knjižnica trebala imati strateški plan za razvoj promicanja pismenosti i čitanja te bi u njemu trebala biti definirana potrebna istraživanja koja bi u skladu s planom mogla pratiti aktivnosti u samoj praksi knjižnice. Plan bi predvidio kakva predavanja bi trebalo provesti, koju metodologiju i metode koristiti, koja je svrha istraživanja, koju vrstu podataka treba prikupljati i sl. Svatko zainteresiran za istraživanja na temu čitanja u ovim smjernicama može pronaći ne samo upute kako provesti istraživanje, od odabira teme do savjeta koji instrument upotrijebiti za koju vrstu istraživanja i koje podatke prikupljati, već i kako analizirati, tumačiti i vrednovati rezultate provedenog istraživanja.

Analizom velikog broja uspješnih istraživanja čitanja i pismenosti doneseni su zajednički, iznimno korisni savjeti koji predstavljaju svojevrsnu kontrolnu listu ili, bolje rečeno,  smjernice svima koji se odvaže na novo istraživanje čitanja. U popisu savjeta mogu se naći oni o najprimjerenijim metodama korištenim za promociju istraživanja, kako pridobiti partnere na suradnju, kako prikupiti sredstva, koje metode promicanja u digitalnom okruženju koristiti i sl.

Smjernice donose popis znanstvenih i stručnih radova raspoređen je prema tipovima knjižnica, a osim radova na engleskom, uključuje i radove koji su objavljeni samo na jeziku zemlje na koju se istraživanje odnosi. Uz svaki rad naveden je i kratak sažetak čime se bavi kako bi oni koji požele ponoviti istraživanje u svojoj sredini dobili ideju kako to učiniti. Osim pojedinačnih istraživanja, izrađen je i popis knjiga i poglavlja u knjigama koje se bave istraživanjem općenito što može poslužiti  kao polazište onima koji se žele baviti istraživanjima o promicanju čitanja i pismenosti, a možda nemaju dovoljno teorijskog znanja o tome. Donosi se i popis časopisa i glasila koja se bave čitanjem i srodnim temama, na engleskom i drugim jezicima. I na kraju, Smjernice sadrže popis društava i institucija koje se bave promicanjem i istraživanjem čitanja i pismenosti te se navode imena i kratak opis udruga/društava/organizacija/projekata koji su osmišljeni i organizirani isključivo u svrhu rada na promicanju čitanja i koji djeluju kao potpora svim gore navedenim institucijama, udrugama, društvima i pojedincima koji žele promovirati čitanje i pismenost te su voljni provoditi istraživanja i projekte na te teme.

Ove smjernice jedinstven su primjer smjernica koje su namijenjene u prvom redu knjižničarima u praksi koji rade na mnogim projektima s ciljem podizanja svijesti o važnosti čitanja i pismenosti. Knjižničari koji rade u praksi vrlo često nemaju dovoljno stručnu potporu i upute kako na pravi način dokumentirati sve projekte koje provode. Zbog toga su ove smjernice izvrsna podloga onima koji su zavrijedili da se njihov trud prikaže stručnoj javnosti, kolegama u praksi, ali i istraživačima koji nisu u svakodnevnom i izravnom doticaju s praksom.